Kako sam zamalo izgubio model

Inspirisan dobrom prognozom, odlučio sam da danas popodne odem do Basijane i napravim nekoliko startova. Trava je sada pokošena, zemlja meka i teren je zaista odličan za trening.

Prvo sam proverio sve na modelu i odmah napravio nekoliko startova. Sve je radilo kako treba. GPS prijemnik je normalno primao signal i pokazivao gde je model, ali ga nisam nosio sa sobom, jer je model padao na par stotina metara od mene. Vetar je duvao duž livade gde ima oko 1000m bez prepreka. A onda je u petom startu posle otkačinjanja vetar naglo promenio pravac za 90 stepeni. Model je bio na oko 100m i išao je prema nekom žbunju. Pošto je posle tog žbunja njiva sa niskim rastinjem, pustio sam da preleti žbunje i uključio DTR. Pratio sam model kako pada i uhvatio približan pravac. Očekivao sam da neće biti problema da ga nađem jer nije pao daleko i činilo mi se da je pao u tu njivu. Za svaki slučaj uzimam GPS i tada shvatam da pokazuje lokaciju od prethodnog starta, što znači da ne dobija signal, pa ne mogu da ga koristim!! Ok, idem da pogledam mesto pada, ne bi trebalo da bude problema. E pa zeznuo sam se. Posle te njive je veoma dubok kanal zarastao u razno šiblje i potpuno neprohodan. A posle kanala nepregledan kukuruz!

Srećom, poneo sam dron i lako ću ga naći iz vazduha. Još jedna greška – posle više od 90 minuta u vazduhu, nisam ništa našao… Pomislio sam da je zapao u šiblje u kanalu, pa se ne vidi iz vazduha, pa sam još sat obilazio kanal i okolne kukuruze. Rezultat nula. Pošto se već smrklo, ostalo mi je samo da se pokupim i odem kući.

Kući sam ponovo pregledao snimke sa drona i na moje iznenađenje i oduševljenje, našao sam model na nekoliko slika! Očigledno sam ga prevideo jer je ekran telefona mnogo manji od mog desktop računara.

Dakle, problem je skoro rešen – sutra svratim i pokupim model. Mada, nisam miran dok model ne bude u kutiji. Sve ovo se dešava oko 23:30, pa nema druge – idem ponovo u Basijanu! Reper mi je đubre pored puta, samo ravno idem niz kukuruz i nailazim na model. Palim kola i krećem. Na auto-putu gužva kao radnim danima, skretanje za Putince blokirano, pa put traje sat vremena umesto 45 minuta. Stižem na mesto i pokušavam da dugim farovima osvetlim kukuruze. I shvatam da je situacija drastično različita kad se kukuruzi gledaju sa zemlje, po mrklom mraku. Farovi dopiru svega par redova, pa mi ostaje samo da krenem pešaka sa mobilnim telefonom.

Deluje kao prost zadatak, ali posle pola sata rvanja sa kukuruzima, shvatam da mi treba pomoć. Zamolim sina da mi pošalje sliku iz drona, pošto je naravno nisam poneo. Pa onda shvatim da sam zaboravio naočare, pa ga molim da mi pošalje uveličano parče da bih bar nešto video (hvala Vladimire!).

Od korisnih stvari sam naučio da je jako teško držati pravac kad ideš pod uglom na redove kukuruza, naročito noću kad nema repera okolo. A naročito je problem ako kukuruz ima deo redova pod uglom. Da skratim, uspeo sam iz par pokušaja da nađem model i on je srećno završio u kutiji. Nije bilo vampira sa obližnjeg groblja, tako da se to srećno završilo 🙂

Onda sam pregledao model i našao glavnog krivca: baterija za GPS koja je prethodne večeri napunjena i radila je ok par startova ima napon od nula volti! Najgore je što sam već jednom imao identičan problem sa takvom baterijom, ali sam mislio da je to loš primerak. Kad se proba punjenje, krene da se puni, ali se napon vrti negde oko 3.8V i dalje ne ide. Malo mi je čudno da ovako masovno crkavaju, konsultovaću nekog stručnjaka da proveri da nije možda problem u nečem drugom.

Što se mene tiče, ja od sada ne koristim ove baterije. Dobro je što sam pre neki dan naručio 10 komada za rezervu 🙂